Tog 21. maja 2006.godine, zahvaljujući većinskom opredjeljenju građana, Crna Gora je na referendumu izglasala nezavisnost i otcjepljenje od Srbije i tako povratila punopravan državni suverenitet, koji je izgubila davne 1918. godine.

Danas, 19 godina nakon obnove nezavisnosti, Crna Gora je predvodnik evropskih integracija i zemlja sa najviše šansi da bude prva naredna članica EU-a. Ipak, podjele u društvu, politička nestabilnost, problem suočavanja s prošlošću, ozbiljne su kočnice na planu još snažnijeg iskoraka, piše Anadolu.

- Balkanski mentalitet podjela -

Raspadom SFRJ, podjele na prostoru Zapadnog Balkana postale su vidljive više nego ikada, što je za rezultat imalo i ratove u skoro svim državama regije. Iako Crna Gora zvanično nije imala rat na svojoj teritoriji, nacionalne, pa i vjerske podjele ostavile su traga do danas.

Posebno je izraženo to nacionalno prebrojavanje, iako Crna Gora ima svoju sopstvenu državu skoro dvije decenije nakon obnove nezavisnosti. To što svakodnevno javnost svjedoči prebrojavanju na Srbe, Crnogorce, Bošnjake, Albance i druge, pomalo je čudno, imajući u vidu da je Crna Gora veoma ozbiljno zakoračila na putu ka članstvu u EU-u. Međutim, to i govori da balkanski mentalitet podjela živi i danas i da Crna Gora nema kapaciteta da se izbori sa takvom pojavom.

- Lideri u EU integracijama -

Za 19 godina od obnove nezavisnosti, gledajući sa strane, Crna Gora je uradila mnogo na planu EU integracija. Otvorila je sva pregovaračka poglavlja sa EU-om, ukupno 33, dok je zatvorila šest poglavlja, a očekivanja su da će sva poglavlja zatvoriti do početka 2027.godine, što otvara vrata članstva u naredne tri do četiri godine.

Sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju da više od 80 odsto građana Crne Gore podržava članstvo u EU-u.

- Politička nestabilnost -

Građani Crne Gore su na izborima 2020. godine glasali za političke promjene, pa je Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića sišla s vlasti nakon više od 30 godina vladavine. Bio je to uvod u političke promjene na svim nivoima. Nedugo nakon toga, DPS je izgubio lokalnu vlast u skoro svim crnogorskim opštinama, a Đukanović je poražen od Jakova Milatovića u trci za predsjednika Crne Gore 2023. godine.

Političke promjene bile su uvod i u političku nestabilnost. Vlada Zdravka Krivokapića, formirana krajem 2020. godine, izdržala je svega godinu dana. Uslijedila je politička kriza, nakon koje je formirana manjinska Vlada, na čelu sa Dritanom Abazovićem. Ubrzo je i ovoj Vladi izglasano nepovjerenje, ali je u tehničkom mandatu ostala sve do narednih izbora – juna 2023. godine.

Posljednji parlamentarni izbori doveli su na vlast Pokret Evropa sad i lidera ove partije Milojka Spajića. On je kreator programa Evropa sad, kojim su plate u Crnoj Gori povećane, ali je i tvorac ukidanja doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje, što dovodi u veliku opasnost održivost ova dva fonda.

Političkim nesporazuma ovdje nije kraj. Spajić se ubrzo razišao sa Jakovom Milatovićem, današnjim predsjednikom Crne Gore, sa kojim je formirao Pokret Evropa sad. Danas vlast u Crnoj Gori čine Pokret Evropa sad, partije bivšeg Demokratskog fronta, Demokrate i manjinske partije (Bošnjačka stranka i albanske partije). Ono što je činjenica jeste da pripadnici manjina nikada prije nijesu imali broj ministara u Vladi kao što je to danas. Broj ministara koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci je u Vladi osam, dok Albanci imaju tri ministra.

- Hapšenja -

Promjena vlasti donijela je i hapšenja “krupnih riba”, što je Evropa od Crne Gore zahtijevala godinama unazad. Zbog optužbi za zloupotrebu službenog položaja, hapšeni su od 2020. godine bivši direktori Uprave policije Veselin Veljović i Slavko Stojanović, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši Specijalni tužilac Milivoje Katnić, bivši ministri Milutin Simović, Petar Ivanović i drugi.

Međutim, Crna Gora još uvijek čeka pravosnažne presude u slučajevima u kojima su optuženi bivši visoki funkcioneri.

- Popis stanovništva -

U decembru 2023. godine sproveden je popis stanovništva, a najviše ineteresovanja izazvali su rezultati koji se odnose na pripadnost vjeri, naciji i jeziku. Ono što bi ipak mnogo više trebalo da zabrine donosioce odluka u Crnoj Gori jeste činjenica da Crna Gora bilježi pad broja stanovnika, iseljavanje sa sjevera države. Od ukupno 623.633 stanovnika, skoro 100.000 građana su stranci. Popis je pokazao da se najviše građana izjašnjava kao Crnogorci, njih 41,1 odsto, 32,9 odsto su Srbi, dok se oko 10 odsto njih izjasnilo da su Bošnjaci. Najviše građana govori srpskim jezikom.

- Rasle plate i penzije -

Godinu prije sticanja nezavisnosti (2005), prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je bila i velika nezaposlenost. Prema podacima Uprave za statistiku Crne Gore (MONSTAT), 2005. godine stopa nezaposlenosti je bila 20,6 odsto. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle.

Neto zarade su brzo rasle sa 282 eura u 2006. godini na 463 eura, koliko je iznosila prosječna zarada u 2009. godini. Do ovog rasta došlo je zbog jačanja ekonomija, ali i promjene obračuna neto zarade u 2008. godini. Prosječna neto zarada tokom 2019. godine iznosila je 514 eura.

Dolaskom na vlast Pokreta Evropa sad nakon političkih promjena 2020. godine, došlo je do povećanja zarada, prije svega, zbog ukidanja doprinosa na najprije zdravstveno osiguranje, a kasnije i na penzijsko osiguranje. Tako je Crna Gora uspjela da nivo prosječne zarade podigne na nivo standarda nekoliko država EU-a, dok je čak prosječna zarada od 1.003 eura, koliko je iznosila u prvom kvartalu ove godine, veća i od prosječne plate u nekim manje razvijenim državama EU-a. Crna Gora je takođe povećala i minimalnu platu, koja danas iznosi 600 eura.

Ipak, opšti utisak građana je takav da je visoka inflacija anulirala povećanje zarada, posebno nakon rata u Ukrajini, kada je došlo do poskupljenja hrane, pića, voća i povrća.

Prosječna penzija u 2006. godini iznosila je 142 eura, što je neuporedivo manje u odnosu na danas. Prosječna penzija danas iznosi 525 eura, dok je minimalna penzija 450 eura. I broj penzionera je porastao sa 107 hiljada na 127 hiljada.

Kada je nezaposlenost u pitanju, u 2006. godini je bilo 38.800 nezaposlenih. Taj broj je 2008. godine opao na 28.323. Broj nezaposlenih je zatim rastao, posebno u vrijeme koronavirusa. Broj nezaposlenih je danas oko 29 hiljada.

- Zaduženje -

Da Crna Gora prethodnih skoro dvije decenije nije živjela od rasta svoje privrede, već dobrim dijelom i od zaduživanja pokazuju podaci o državnom dugu. On je 2006. godine iznosio 700 miliona, da bi na kraju prošle narastao na 4,57 milijardi. Državni dug je u referendumskoj godini bio 32,6 odsto bruto-domaćeg proizvoda (BDP), po čemu je Crna Gora tada bila nisko zadužena zemlja. Na kraju prošle godine državni dug je bio 61,3 odsto, a granica visoke zaduženosti je 60 odsto BDP-a.

Poreski dug je na kraju 2005. godine iznosio 258,8 eura. U godini obnove crnogorske nezavisnosti porastao je za 76 miliona i iznosio je 334,9 miliona eura. Posljednji podaci o iznosu poreskog duga koji datiraju s početka ove godine pokazuju da je taj iznos na nivou 655 miliona eura.

Bruto domaći proizvod 2006. je iznosio 2,1 milijardu eura, do bi na kraju 2008. narastao na 3,08 milijardi. Naredne godine je pao na 2,9 milijardi, da bi se kasnije održavao između 3,1 i 3,2 milijarde. Procjenjuje se da je na kraju prošle godine iznosio 7,2 milijardi eura.

- Uvozno zavisna država -

Za devetnaest godina nezavisnosti, Crna Gora je postala uvozno zavisna država. Izvoz Crne Gore 2006. godine iznosio je 441 milion, a uvoz je bio 1,45 milijardi. Pokrivenost izvoza uvozom iznosila je 30 odsto. Na vrhuncu ekonomskog buma 2008. uvoz je porastao na 2,5 milijardi, dok je izvoz bio 416 miliona. Tokom 2024. godine, Crna Gora je prvi put uvezla robu ukupne vrijednosti iznad četiri milijarde eura - preciznije 4,07 milijardi. Pored toga, nominalna razlika između izvoza i uvoza nikada nije bila veća. Iznosila je 3,45 milijardi u korist uvoza.